GROFICA ELIZABETA BATHORY


Postoje mnoge legende o vampirima. Najvjerodostojniji su dokumenti iz sedamnaestog stoljeća koji dokazuju postojanje grofice Elizabete Bathory, najkrvožednije vampirice svih vremena. Grofica Bathory rođena je 1560 godine u jednoj od najstarijih i najbogatijih porodica u Transilvaniji. Imala je puno moćnih rođaka; kardinala, princezu i bratića koji je bio Mađarski premijer. Najpoznatiji pripadnik porodice Bathory bio je Poljski kralj Stefan (1575-86).

Image Hosted by ImageShack.us

Elizabeta Bathory udala se u petnaestoj godini za grofa Ferencza Nasdasdya. Zajedno su živjeli u dvorcu Csejthe u Mađarskoj. Grof Nasdasdya (sada Nasdasdya-Bathory) puno je vremena proveo u ratovima zaradivši nadimak "Crni heroj". Dok je grof ratovao, Elizabeta se upoznala sa okultnim preko sluge Thorka. Mlada grofica je čak pobjegla sa tamnim slugom ali se brzo vratila a Ferenz joj je oprostio. U to je vrijeme već počela mučiti sluškinje uz pomoć svoje stare dadilje Iloone. Tamnim su se obredima pridružili i domar Ivan Ujvary, sluga Thorko i dvije vještice Darvula i Dorottya. 1600 godine grof Ferencz umire i legenda o Elizabeti Bathory počinje bivati stvarnost. Grofica je bila lijepa i tašta i starenje ju je plašilo više od svega. Jednog je jutra sluškinja češljajući slučajno počupala groficu. Elizabeta ju je udarila jako, do krvi. Krv mlade sluškinje zaprljala je grofičine ruke. Ovoj se učinilo da je njena koža poprimila svježinu i mladost djevojke. Naredila je domaru i Thorku da raščereče sluškinju i iscjede njenu krv u veliki kotao. Elizabeta Bathory se okupala u kotlu punom krvi zbog ljepote vlastitog tijela. Tijekom sljedećih deset godina sluge su dovodile nove djevojke za rituale i krvave kupke i jedna je nesuđena žrtva pobjegla. Tajna je procurila i vlast je saznala za grozote koje su se godinama odvijale u dvorcu Csetje. Mađarski kralj Matija naređuje grofu Cuyorgiju Thurzu, upravitelju provincije, da osvoji zamak. 30 prosinca 1610 godine Csetje pada i tamnice dvorca se otvaraju. U samom je dvorcu nađena jedna mrtva djevojka bez krvi, u podrumima nekoliko živih dok su ispod dvorca u katakombama nađeni ostaci 50 žrtava. Elizabeta je stavljena u kućni pritvor a suđenje je održano 1611 godine u Bitcsu. Grofica je odbila priznati krivnju ili tvrditi nevinost. Potpuni prijepis suđenja danas postoji sačuvan u Mađarskoj. Domar Ivan Ujvary svjedočio je o umorstvu 37 neudanih djevojaka od kojih je šest on sam doveo u dvorac. Žrtve su bile zavezane i rasječene škarama. Elizabetina dadilja je posvjedočila o mučenju i umorstvu 40 djevojaka. Svi umješani u ubojstva osim grofice i vještica su pogubljeni. Sud nikada nije osudio Elizabetu Bathory za zločine. Grofica je živa zazidana u zamku, ostavljena je samo mala rupa kroz koju joj je davana hrana. 1614 godine jedan od stražara poželio je vidjeti tu poznatu ljepoticu i našao je mrtvu. Postoji povezanost između Bathorya i Drakula. Zapovjednik ekspedicije koja je pomogla grofu Drakuli da se domogne trona u Transilvaniji zvao se Stefan Bathory. Posjed porodice Drakula, zamak Fagaras prodan je porodici Bathory za vrijeme Elizabete. Obje porodice imale su simbol zmaja u porodičnom grbu.

04.06.2007. u 20:17 | 13 Komentara | Print | # | ^

O užasu pjevaju mrtvi


Sve je crno,sve je tama,najmanji tračak svijetlosti na kraju ničega čini se tako isprazan,nedostižan.
Usred straha,očaja i tuge prekine me snažan urlik u blizini,urlik mučenika,željnog života i sreće.
Kroz tijelo mi prođe nemila bol,a kroz glavu nemogući užas.Tijekom neobjašnjive situacije pokušavam se sjetiti prošlosti,prošlosti koja mora biti lijepa,koja ne donosi zlo,prošlost vrijedna mene,moga življenja.
Bezuspješnost me nagoni da uza svu bol krenem dalje,dalje prema izlazu,prema nadi da nešto postoji.
Moje,sve vece sumnje,sve veca očekivanja realnosti me pokolebavaju.Ipak,krecem dalje,bez nekog razloga,osjecam da tako mora biti,da je to ispravno.Mozda bih davno odustala da u mojemu zivotu ne postoji najmanja mrvica srece,srece za koju neznam ali osjecam.
Bol me nagoni da stanem,moje tijelo kao da je protiv mene,nastojim da ne odustanem.
Čujem ponovno urlik,jako glasan.Sjedam u kut i obavijam glavu rukama,nastojeci pobjeci,pobjeci iz nocne more.Osjecam miris,miris jako gorak ali privlačan,miris bica,neceg nadmocnog.Jako hrapave ruke miluju me po licu,ruke jako tople,zaštitnicke.Strah i očaj na tren me napuste,napravih branu ne dopustajuci da se vrate.Naglo me obuzme sreca,zadovoljstvo i nada,nada za srecom,za životom koji je nesavrsen,i upravo kao takav prekrasan...


Image Hosted by ImageShack.us

02.06.2007. u 22:00 | 2 Komentara | Print | # | ^

Daniil Harms


PLAVA BILJEŽNICA BROJ. 10

Bio jedan riđokos čovjek,koji nije imao ni oči , ni uši
Nije imao ni kose,tako da se riđokosim zvao samo uvjetno.
Nije mogao govoriti,zato što nije imao usta.Ni nosa nije imao.
Nije imao čak ni ruku,ni nogu.Ni trbuh nije imao,ni leđa nije imao,ni šije nije imao,a ni utrobe uopće nije imao.Ništa nije imao!Tako da nije jasno o kome je zapravo riječ…
Pa onda najbolje da o njemu više ne govorimo.


Kad žena nekamo odlazi sama...

Kad žena nekamo odlazi sama, muž juri po sobi i ne može se smiriti. Mužu strašno narastu nokti, glava mu se trese, a lice pokriva malim crnim točkama.
Sustanari tješe napuštenoga muža i hrane ga blitvom. No, napušteni muž gubi tek i ponajviše pije čaj bez ičega.
U to vrijeme njegova se žena kupa u jezeru i slučajno nogom zakvači panj. Ispod panja ispliva štuka i ugrize ženu za petu. Žena vičući izjuri iz vode i bježi kući. U susret ženi trči gazdina kći. Žena pokazuje gazdinoj kćeri ranjenu nogu i moli je da joj zamota.
Navečer žena piše mužu pismo i podrobno opisuje svoju nezgodu.
Muž čita pismo i toliko se uzruja da mu iz ruke ispadne čaša s vodom, koja padne na pod i razbije se.
Muž pokupi krhotine i njima si rani ruku.
Kad je zamotao ranjeni prst, muž sjedne i piše ženi pismo. Zatim izlazi van kako bi pismo bacio u poštanski sandučić.
No, na ulici nalazi kutiju od cigareta i u kutiji 3000 rubalja.
Muž smjesta pozove ženu natrag i oni počnu sretno živjeti.




JEDAN ČOVJEK LEGAO DA SPAVA KAO VJERNIK…


Jedan čovjek legao da spava kao vjernik, a probudio se kao nevjernik. Srećom, u njegovoj sobi se nalazila medicinska decimalna vaga i on je imao običaj da se mjeri svakog dana, ujutro i uvečer. I eto, prije nego što je legao da spava, čovjek se izmjerio i vidio da je težak 4 punda i 21 funtu. A sutra ujutro, kad se probudio kao nevjernik, čovjek se opet izmjerio i vidio da je sada težak svega 4 puda i 13 funti. Znači - zaključio je on - moja vjera je bila teška negdje oko 8 funti."


SIMFONIJA BR. 2

Anton Mihajlović je pljunuo,rekao „eh“,ponovno je pljunuo,ponovno rekao „eh“,ponovno je pljunuo,ponovno rekao „eh“ i otišao.Neka ga.Radije ću pričati o Ilji Pavloviču.

Ilja Pavlovič rodio se 1893. godine u Carigradu.Još kao malena dječaka doveli su ga u Petrograd,i tu je završio njemačku školu u Kiročnoj ulici.Onda je radio u nekom dućanu,onda je još nešto radio,a početkom revolucije emigrirao u inozemstvo.I neka ga

Radije ču pričati o Ani Ignatjevnoj

Ali pričati o Ani Ignatjevnoj nije tako jednostavno.Prvo,ja o njoj gotovo ništa ne znam, a drugo,ja sam sada pao sa stolice i zaboravio o čemu sam se spremao pričati.Radije ču pričati o sebi.

Ja sam visokog rasta,nisam glup,oblačim se fino i s ukusom, ne pijem,na konjske trke ne idem,ali me dame privlače.Ni dame mene ne izbjegavaju.Čak vole da s njima šećem.Serafima Izmajlovna mnogo me puta pozivala sebi,a Zinaida Jakovlevna također je govorila da me rado viđa.Ali eto,s Marinom Petrovnom desio mi se zabavn slučaj,o kojem bih upravo htio pričati.Posve običan slučaj,ali ipak zabavan jer je zahvaljujući meni,Marina Petrovna postala potpuno ćelava,kao dlan.Dogodilo se to ovako:došao sam jednom Marini Petrovni,a ona-hop!-i oćelavjela je.

I to je sve



EVO ŠTO SE NEOBIČNO DOGODILO U TRAMVAJU BR. 13

Evo što se neobično dogodilo u tramvaju br. 13:

Dami u platnenom kaputu palo je na pod 10 kopjejki.

Građanin koji je stajao blizu dame nagnuo se prema novčiću i

odjednom se pretvorio u svinju te se spustio do vrata.

Putnici koji su se vozili u tom vagonu bili su zaprepašteni.

Jedan starčić je čak rekao,obraćajući se svima i žmirkajući

svojim plavim očima:

„Eto ti kaše! Kojega li nevaljalstva!“



NE SAVJETUJEM TI…

Ne savjetujem ti da jedeš puno papra.Znao sam jednoga Grka-plovili smo zajedno na brodu-koji je tako puno papra i gorušice da ih je stavljao u jelo ne gledajući:Cijele noći je jadan,sjedio s cipelom u ruci…

-Zašto? – Upitao sam

-Zato što se bojao štakora, a na brodu je bilo jako puno štakora. I tako je,siromah,na posljetku,umro zbog nespavanja.


[sitnice]
Ne volim djecu, starce, starice i pametne starije ljude.

Trovati djecu - okrutno je. Ali, nešto im treba učiniti!

Štujem samo mlade, zdrave i raskošne žene. Prema ostalim predstavnicima čovječanstva sumnjičav sam.

Starice koje u sebi nose pametne misli - bilo bi dobro loviti lasom.

Svaka razboritija njuška izaziva u meni neugodan osjećaj.

*

Mrzim ljude koji mogu govoriti 7 minuta zaredom.

Nema ničega dosadnijeg na svijetu nego kad netko priča svoj san ili kako je bio u ratu ili kako je putovao na jug.

Blagoglagoljivost je majka nedarovitosti.

......

“Ja ne volim Ruskinje.
A Ruskinja, a k tome mršava,
k tome mršava,
Firint perekrint!
K tome mršava-
To je smeće!
Fuj! Fuj! Fuj!
To je gnusoba!
Ja volim debele Židovke!”


GUBITCI

Andrej Andrejevič Mjasov kupio je na tržnici fitilj i ponio ga kući. Putem je Andrej Andrejevič izgubio fitilj i svratio je u trgovinu kupiti petnaest dekagrama poltavske kobasice. Potom je Andrej Andrejevič svratio u mliječnu zadrugu i kupio bocu mlijeka, zatim je kod kioska popio malu kriglu krušnoga kvasa i stao u red za novine. Red je bio poprilično dugačak i Andrej Andrejevič je stajao u redu najmanje dvadeset minuta, a kad je došao do prodavača, novine su mu nestale pred nosom. Andrej Andrejevič je zatapkao na mjestu i uputio se kući, no putem je izgubio kefir i skrenuo u pekarnicu, kupio francusko pecivo, ali je izgubio poltavsku kobasicu. Tada je Andrej Andrejevič pošao ravno kući, no putem je pao, izgubio francusko pecivo i slomio si monokl. Kući je Andrej Andrejevič došao poprilično zlovoljan i odmah je otišao spavati, ali dugo nije mogao zaspati, a kad je zaspao sanjao je kako je izgubio četkicu za zube te pere zube nekakvim svijećnjakom.


MIRONOV JE SJEO U TRAMVAJ…

Mironov je sjeo u tramvaj i vozio se, ali nije stigao tamo gdje treba zato što je putem umro. Putnici tramvaja u kojemu je spavao Mironov pozvali su policajca i naložili mu da sačini zapisnik o tome da Mironov nije umro nasilnom smrću.


JEDAN JAKO PAMETAN ČOVJEK…

Jedan jako pametan čovjek uputio se u šumu i zalutao.


NA OBALI…

Na obali naše rijeke skupilo se jako puno ljudi. U rijeci se utapao zapovjednik puka Sepunov. On se gušio, isplivavao iz vode na trbuh, vikao i opet tonuo u vodu. Rukama je mlatarao na sve strane i opet je vikao da ga spase. Narod je stajao na obali i mrko gledao.
ŤUtopit će seť; rekao je Kuzma.
ŤJasno da će se utopitiť, potvrdio je čovjek s kačketom.
I zbilja, zapovjednik puka se utopio.
Narod se počeo razilaziti.


PITAJU…

Pitaju jednog dječaka:
ŤČuj Vova, kako možeš piti riblje ulje? Pa to je tako neukusno!ť
ŤSvaki put kad ispijem žlicu ribljega ulja, mama mi dade deset kopejkiť, reče Vova.
ŤPa što radiš s tim kopejkama?ť; stavljam ih u kasicu–prasicu.ť, reče Vova.
ŤA što kasnije?ť, pitaju Vovu.
ŤA kasnije, kad se u kasici-prasici skupe dva rubljať , veli Vova, Ťmama izvuče novac i opet mi kupi bočicu ribljeg ulja.ť


ŽELIM VAM ISPRIČATI JEDAN SLUČAJ…

Želim vam ispričati jedan slučaj, koji se dogodio ribi, ili čak ne ribi nego čovjeku Patruljovu, odnosno Patruljevoj kćeri. Počet ću od rođenja. Uzgred o rođenju: kod nas su se rodili na podu… ili ćemo to kasnije ispričati.
Govorim direktno:
Patruljovljeva kći rođena je u subotu. Označimo tu kćer latinskim slovom M. Nakon što smo tu kćer označili latinskim slovom M, obratimo pozornost da:

1. Dvije ruke, dvije noge, u sredini čizme.
2. Uši imaju isto što i oči.
3. Trčati – glagol ispod nogu.
4. Pipati – glagol ispod ruku.
5. Brkove može imati samo sin.
6. Potiljkom se ne može vidjeti što visi na zidu.
7. Obratite pozornost na to da poslije šestice slijedi sedamnaest.

Da bi slika bila ljepša, zapamtit ćemo ovih sedamnaest postulata. Sada se oslonimo rukom na peti postulat i pogledajmo što je iz toga ispalo. Kad bismo se oslonili na peti postulat kolicima ili šećerom ili prirodnom vrpcom, valjalo bi reći: da, i još nešto. No, ustvari zamislimo, a jednostavnosti radi i zaboravimo ono što smo upravo zamislili. Sad pogledajmo što je ispalo. Vi gledajte ovdje, a ja ću gledati ovdje, pa će ispasti da oboje gledamo tamo. Ili, točnije, ja gledam tamo, a vi gledate na drugo mjesto. Sada ćemo razjasniti što vidimo. Za to je dovoljno razjasniti ponaosob što vidim ja i što vidite vi. Ja vidim jednu polovicu kuće, a vi vidite drugu polovicu grada. Nazvat ćemo to, jednostavnosti radi, svadbom. Sad prijeđimo na Patruljovljevu kćer. Njena svaba je održana, recimo, jednom. Da je svadba održana ranije, rekli bismo da je svadba održana prije roka. Da je svadba održana kasnije, rekli bismo:ťValť, zato što je svadba održana kasnije. Svih sedamnaest postulata ili takozvanih pera ovdje je. Idemo dalje.

Dalje je deblje od prijašnjega
Som je deblji od petrolejke.
Deblji od luka je morski propeler.
Knjiga je deblja od teke,
A teke su deblje od jedne teke.
Ovaj stol deblji je od knjige.
Ovaj svod deblji je od prijašnjega,
A prijašnji viši od luka.
Luk je manji od češlja,
Isto kao što je i šešir manji od krevetca
U koji može stati
Ladica s knjigama
Ali ladica je deblja od šešira
Šešir je mekši
Negoli morski propeler
Ali je pčela jača od kugle.
Pojednako lijepo
Ono je što raste s ove
I s one strane plota
Ipak knjiga je savitljivija od juhe
Uho je savitljivije od knjige
Juha je žuća i masnija od ličinke
I teža od ključa.

Tvrdnja:

Zec umjesto brkova ima ruke.
Tata na potiljku ima fazana.
Trgovina ima četiri puceta.
Rozalija ima maslačak.
Sablja ima makanaš.
Novine imaju osam znakova.
Ja imam rep.
Ti imaš lulu.
Divovi imaju šešir.

Spoj:

Kuća s kljunom.
Dijete s Tatarinom.
Mornar u petroleju.
Tanjur bez dlaka.
Vrana među općim brojevima.
Bunda s bakalarom po imenu Fofa.
Kala u bezizlaznom položaju.
Rumunj iz sudopera.
Anđeo grgeča.

Bijeg:

Pijevac je bježao iz vode.
Žan je bježao iz brade.
Čavao je bježao iz parafina.
Bič je skakao iz vrča.
Mač je bježao iz žohara.
Pokus je jurio ispod čaše.
Astronom je bježao iz vate.
Ključ je ležao izdužen.

Razmišljanje:

Ovo nije kovačnica, nego vjedro.
Ovo nije riža, nego ravnalo.
Ovo nije rukavica, nego šef skladišta.
Ovo nije oko, nego koljeno.
Ovo nisam došao ja, nego ti.
Ovo nije voda, nego čaj.
Ovo nije čavao, nego propeler.
A propeler nije čavao.
Krzno nije svjetlo.
Čovjek s jednom rukom nije soba s jednim prozorom.
Cipele nisu nokti.
Cipele nisu bubrezi.
Kao što nisu niti nosnice.

Zaključak:

Kći Patruljovljeva oca Patruljovljeva je kći
Znači i da je kći Patruljovljeva oca Patruljovljeva kći.
Ako je tako onda je i kći Patruljovljeva oca
Znači i kći Patruljovljeva oca.
Evo i kći, a otac Patruljov
Kći je Patruljova, otac Patruljov
Znači i otac Patruljovljeve kćeri je Patruljov
I nitko neće reći da je on Petuhov.
Bilo bi to protuprirodno.






....eto to je sve...eo neka slikica...nema veze s ovim...tu..da...al...evo....idem spavat...

Image Hosted by ImageShack.us





01.06.2007. u 23:12 | 5 Komentara | Print | # | ^

Slajd ŠOW



15.05.2007. u 11:42 | 2 Komentara | Print | # | ^

...život je neodređeni način prilagodbe...


U polu tami svoje sobe lutam za smislom jebenog zivota..i pitam se dali on uopće postoji,
ili ga je jednostavno prikrila tama nerealnih ljudi i gomila nerealnih problema..život je kurva i cudne su mu staze..
živiš da umreš, iako se boriš protiv smrti, zivot je pun energije a ti nemas snage da ga zivis. Život je čudan kao
i mi možda smo takve rođene..
a možda smo mu se samo prilagodile..

Image Hosted by ImageShack.us

eo jedan posticć by: melanie, bio bi red da i ja nest kažem..
ima pun kurac gresaka al nema beda...deaddeadsmokin

06.05.2007. u 20:00 | 13 Komentara | Print | # | ^

kastrirani žive vječno!!!


neobuzdani,željeni napad fucking inspiracije na nivou dvogodišnjaka!!
by:marina..

presijek sunca nadvio se iznad šikare.Nekim istinskim čudom u tom južno-crvskom djelu odnikud izazvane,nepozvane sjedile su dvije klošarke...
dakako,spustila se noć i uzburkala snažne erotske naboje među njima dvima.....međutim,u nagonu pogleda omelo ih snazno sukanje iz daleka.
Rekoh; vidi,nesto je u daljini jako blizu!
....stala me gledati,kao kurva iz jeftinih njemačkih pornića...počevši režati gurnula je prst u usta i zamislila se...
Tada reče; teraj kolesa bogtejebo!! vidi brod na nebu...spas!! spas!!!...uzmi me odmah,odmah!!!!!
Napravih svoj poznat izraz lica,ošinem ju očima ''ženo idi se liječit''..no glavna uloga situacije je me pretekla...neka vrsta svemirkog kurca se približavala....bilo je sve manje sto je bilo bliže.
No bez imalo srama,ona se povere na brački kamen i stade vikat;židoviiiii!!!!!!!!!!!!!
Zanemarivši ispade sociopata,nastavih gledat u čudu leteci kurac (koji je vec tad dolepršao na zemlju)...iz leteceg kurca pokalasaju dva visoka,debela stvora,i počnu se nadvikavat ''seks,seks,seks''
Ona se od neobuzdane želje za užitkom napali,i skoči na jednog od stvorova...no,on ju ubaci u leteci kurac i skine joj majicu...i pita je ''imatež kuraciš?''...ona ga pogleda,sklopi oči,i pozove mamu.
Osjetih kako mi se skuplja toplina oko srca,također mi poteče ugnjojena suza ubijena u oku...naručena davno...
Padnem na koljena i zagrlim štakora,koji se slučajno našao tu...obrišem suzu i osjetim silu,,,ulazim u leteci kurac,vrata se zatvaraju za mnom...
....budimo se,ja i ona u plavoj sobi,sa crniom štangom koja stoji uz zid.
Osjetih željezo u usni...izvadim ga,krv stane šikljat kroz zrak,ali nemože proć.Tako satima gledamo beznadno moju krv i milujemo si obrve.
Nakon par dana posjete nas bića i predstave se kao; ''kakiolios periontilus & io pric''....
Nikad necu zaboraviti savrsenstvo njihove jetre i mjehura,tako usporedno,kaotično,stresno...
No usred tog dirljivog trenutka,ona se digne i počne davit kakioliosa pri čemu on crkne.
U hlačama osjetim topli hmhm urina,poteklog od prevelikog straha,no prekasno....ostala bića su dopridila do nas i u čudu nas stali gledat,,
Gotovo je,pomislih,mama volim te!
No,zatim se bića stadohu derati i slaviti...jedan mi ubaci sto kuna u dekolte i objasni mi da kakiolios kojeg je ona ubila bio njihov gospodar,seksualni nastrani sado.mazo kastrirani freak...
Nakon dve godine slavlja,bića su nas vratila na zemlju....bacili su nas u istu šikaru s koje su nas pobrali...
Ona me zagrli,poljubi i zaprosi...ja pristadoh.....i do kraja života smo živjele sretno,snimajuci amaterske filmove za odrasle u kamenjaru....

Image Hosted by ImageShack.us

ne brinite se ljudi,normalna sam ja......e da,zanemarite pravopisne pogreške i nedostatak književnih znakova....jebiga,,,lol...pozzz


04.05.2007. u 23:35 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< lipanj, 2007  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Hyyy PEĆINARI!!

Image Hosted by ImageShack.us

pozdrav svima....hm..ljudima...!?...svim bićima...eto da budemo pristojne...lol
uglavnom da kažemo nesto o sebi (i ne,nismo homoseksualke)...lol...e da;
-iz uljudnih familija smo..pa....ewo...da...se predstavimo...
imamo imena....
ofkors...da

Image Hosted by ImageShack.us

ja sam marina,a ona je melanie...hihih koje ime,,,da,,,hm
dolazimo s hvara...erm....vukojebina da,sado-mazohistice smo....hm...i jako smo nastrane...barem ja (marina)...lol...prijateljice smo vec dugo vremena...imamo 17 godina....idemo u ekonomsku srednju skolu...weee...jako se palimo na erotsku poeziju....šala...da....misli si...aha....khm.....uglavnom pisat cemo o stvarima koje su nam zajedničke...jer da,,,ipak se u nečem razlikujemo...da.....slušamo metal....volimo gothic stil,al nismo gotičarke,bar donekle,,,aha da,,,ma je stvarno!!!!
sad ozbiljno....vjerujemo u vanzemaljece (IMAMO ISKUSTVA)...LOL....valjda.....fikcijski alieni....ah...ok...to je sve,eto ko oce nek nas trpi
UŽIVAJTE!!!


Image Hosted by ImageShack.us

Vlad III the Impaler
Vlad III the Impaler (Vlad Ţepeş IPA: ['tsepeƒ] in common Romanian reference; also known as Vlad Dracula or Vlad Drăculea and Kaz1kl1 Bey in Turkish; November or December, 1431 – December 1476) was Prince (voivode) of Wallachia, a former polity which is now part of Romania. His three reigns were in 1448, 1456–1462, and 1476. In the English-speaking world, Vlad is best known for the legends of the exceedingly cruel punishments he imposed during his reign, and serving as the inspiration for the vampire main character in Bram Stoker's popular Dracula novel.
Image Hosted by ImageShack.us
As Prince, he led an independent policy in relation to the Ottoman Empire, and in Romania he is best remembered as a prince with a deep sense of justice[citation needed] and a defender of Wallachia against Ottoman expansionism. His impact on the expansion of the Ottoman Empire is recognizable in that his successful hold against them bought precious time for Western Europe.


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Daniil Harms

Daniil Harms, živio od 1905. do 1942. Satiričar rane sovjetske ere, koristio je nadrealistički i apsurdni stil. Rođen je kao Danil Ivanovič Juvačov (također Daniil Ivanovič .vačev na ruskom), a pseudonim Harms je smislio u srednjoj školi. Koristio je i pseudonime Horms, Čarms, Šardam itd.

Image Hosted by ImageShack.us

Harms nije stekao veliku slavu i većina njegovih djela je izdata u tajnosti kao samizdat. Osuđen je zbog antisovjetskog djelovanja i proveo je godinu dana u zatvoru u Kursku. Tokom okupacije Lenjingrada 1941. godine uhapšen je po drugi put zbog iskazivanja defetizma. Umro je od gladi u zatvoru 2. februara 1942. godine.



Charles Baudelaire
Charles Baudelaire rođen je u Parizu 9.travnja 1821. Od 1841. počinje njegov slobodni boemski život u tom gradu, pozornici svih njegovih uspona i padova, zbiljskih i izmaštanih događaja i pustolovina, rajskog života i paklene kazne, grijeha i pobune, života i smrti. Nakon zbirke "Cvijeće zla", koja je odmah nakon izlaska bila napadnuta, a njezin autor osuđen na kaznu od 311 franaka zbog povrede javnog morala i dobrih običaja, Victor Hugo u svom pismu potpore Baudelaieru napisao je:"Vaši Cvjetovi zla bliješte i sjaje kao zvijezde..."

Image Hosted by ImageShack.us

Baudelaire je umro 31.kolovoza 1867., nakon duge agonije. Pokopan je na groblju na Montparnaseu. Nakon njegove smrti izašle su njegove pjesme u prozi, brojne kritike, članci i eseji, okupljeni u knjige: Male pjesme u prozi- Spleen Pariza, Romantična umjetnost, Estetičke zanimljivosti, Umjetni Raj


HIMNA LJEPOTI

Stizes li sa neba il iz vjecnih tama ?
Tvoj pogled, bozanstven i ispunjen tminom,
Ljepoto ! I dobro i zlo nosi nama,
Pa te zato mnogi porede sa vinom.

U tvom oku sunce ulazi i svice;
Ko olujno nebo ti odises zrakom;
Usne ti amfora, a poljupci pice
Sto heroje slabi, djecu cini jakom.

Iz bezdana kroci il sa zvjezde pade ?
Uz tvoj skut se Udes moto ko pseto;
Nasumice rasipas radost i jade,
Vladajuci nad svim, nehajna za sve to.

Po mrtvima gazis i rugas se njima;
Pod nakitom tvojim i Groza je ljupka,
A Porok, taj dragulj najdrazi medj svima,
Po stomaku tvome zaljubljeno cupka.

Ozareni smrtnik leti tvojim tragom,
Svjetiljko, i klice: Blagoslov tom plamu !
Dahtavi ljubavnik povijen pod dragom
Slici smrtniku sto miluje jamu.

Sa nebesa ili iz pakla, zar je bitno,
Ljepoto ! grdobo grozna i prokleta !
Ako mi tvoj pogled, osmjeh i sve cari
Sire vrata dosad nepoznatog Svijeta !

Bog ili Vrag ? Andjeo ili Sirena,
Zar je bitno, cinis li - o, mirise, sjaju,
Svilooka vilo, kraljice ljubljena ! -
Svijet manje odvratnim dok nam dani traju !


RADOSNI MRTVAC

Za svoje cu kosti sam izdubsti raku
U tlu masnih gruda, gdje puzeva ima,
Zaboravljen tu cu spavati u mraku
Ko pas morski skriven u dubokim dnima.

Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova;
Ne prosim od svijeta suze zalosnice,
Ziv, prije bih pozvo jato gavranova
Da raskljuju moje truplo nemilice.

Crvi ! slijepi druzi, ogluhli u tami,
Gle, mrtvac se k vama pun radosti sprema;
Mudri sladokusci koje trulez mami,

Bez kajanja les mi prorujte posvema
I recite: patnje ima li jos koje
Za taj trup bez duse, za to tijelo moje


EPIGRAF OSUDJENOJ KNJIZI

Dobrocudni, mirni citaoce,
Kome srce trezvenoscu bije,
Baci ovu knjigu, vedra nije,
Iz nje sjeta i razvrat se toce.

Ako nisi skolovat se htio
Kod Sotone - mestra prepredena -
Za tebe ce ostat neshvacena
Il' ces reci da sam mahnit bio.

Ako udes snagu ti je dao
da zaronis u ponore zala,
Stij me, da bi ljubiti me znao.

Bolna duso, duso radoznala,
koja trazis raj svoj, ti me sudi,
Pozali me ! - il' prokleta budi !